Stres se u biološkom i psihološkom smislu može opisati kao reakcija organizma na fizičke ili okolišne pritiske odnosno na stvarne ili percipirane prijetnje homeostazi. Reakcija uključuje niz fizioloških i emocionalnih prilagodbi koje omogućuju organizmu da se s prijetnjama suoči ili da se od njih obrani. U psihologiji, stres se često doživljava kao stanje u kojem su zahtjevi okoline veći od sposobnosti pojedinca da na njih adekvatno odgovori, što može dovesti do osjećaja napetosti i pritiska.
Hans Selye, jedan od pionira istraživanja stresa, definirao je stres kao “stopu trošenja na tijelu” ukazujući na to kako stres može ubrzati mnoge aspekte procesa starenja. Selye je također uveo pojam “eustresa” za opisivanje pozitivnog stresa koji može biti koristan i motivirajući, poput osjećaja nakon pobjede u natjecanju ili drugih uspješnih događaja.
U suvremenoj literaturi stres se osim po svojim negativnim utjecajima (distres) karakterizira i po svojoj odlici da potakne pozitivne promjene i prilagodbe. Stres potiče tijelo na proizvodnju hormona kao što su kortizol i adrenalin koji pripremaju tijelo za brzo reagiranje na izazove, iako dugotrajna izloženost ovim hormonima može dovesti do raznih zdravstvenih problema.
Kad govorimo o stresu u negativnom kontekstu, jasno je da njegovi uzroci mogu biti raznoliki i obuhvaćati osobne, poslovne i okolišne čimbenike. U današnjem brzom i dinamičnom svijetu izazovi koji doprinose pojavi stresa nisu rijetkost.
Osobni izvori stresa mogu biti zdravstvene tegobe koje variraju od akutnih stanja do kroničnih bolesti, stvarajući kontinuirani osjećaj nesigurnosti i brige. Obiteljski konflikti i financijska nesigurnost također doprinose emocionalnom teretu, često dovodeći do toga da se teško nosimo s osobnim obvezama i očekivanjima.
Poslovni izvori stresa obuhvaćaju prekomjerni radni zahtjevi i nesigurnost zaposlenja, posebno u industrijskim sektorima pogođenima ekonomskim fluktuacijama. Niska primanja i složeni odnosi s kolegama ili nadređenima, kao i nejasna očekivanja na poslu, stvaraju pritisak koji može biti teško upravljiv. To su često situacije u kojima zaposlenici smatraju da moraju raditi prekovremeno bez dodatne kompenzacije ili podrške.
Okolišni izvori stresa kao što je primjerice globalna pandemija COVIDA-19 dramatično su izmijenili način na koji živimo i radimo, ponajviše zbog čestih izolacija što je dovelo do povećane anksioznosti. Klimatske promjene, politička nestabilnost i inflacija daljnji su makroekonomski i socijalni čimbenici koji pridonose stresu i općem osjećaju nesigurnosti.
Manifestacije stresa mogu biti višestruke: od tjelesnih simptoma poput glavobolja, umora i mišićne napetosti do psiholoških kao što su anksioznost, depresija i razdražljivost. Ovi simptomi mogu utjecati na svakodnevni život pojedinca smanjujući radnu sposobnost i kvalitetu života u cijelosti.
Dugotrajni stres ima duboki utjecaj na tjelesno i mentalno zdravlje povećavajući rizik od brojnih bolesti, uključujući kardiovaskularne bolesti i dijabetes te može pridonijeti smanjenju imunosne funkcije, što tijelo čini osjetljivijim na infekcije i bolesti.
Prepoznavanje stresnih simptoma ključno je za učinkovito upravljanje stresom. Neke od tehnika upravljanja stresom uključuju meditaciju, redovito vježbanje, adekvatan odmor, tehnike dubokog disanja te razvijanje podržavajućeg odnosa unutar obitelji, s prijateljima i kolegama. Osim toga, u smanjenju pritiska i izbjegavanju preopterećenja može pomoći i razvijanje vještina upravljanja vremenom kao i postavljanje realnih ciljeva.
U suvremenom svijetu u kojem je stres gotovo neizbježan, od izuzetne je važnosti naučiti kako se učinkovito s njim nositi. U težim slučajevima u kojima primjena uobičajenih metoda ne pomaže, pomoći mogu stručnjaci kao što su psiholozi ili terapeuti dajući smjernice za poboljšanje kvalitete života.
